Kim spada u najrasprostranjenije, najstarije i najomiljenije začine svijeta. Ulje kima podstiče rad želuca i žuči. Kao začin ima blagotvorno dejstvo na apetit i varenje. Kim je dvogodišnja biljka iz porodice Apieciae ili Umbelliferae, a ime roda potiče od grčkog kar ili kare, što znači glava, zbog izgleda cvasti. Druga narodna imena su varijante ovog najčešćeg (kimijen, kimin, kimlin, kimljen, karun, kmin, kom, krop, kumin, kuminak, pitomi, poljski kim). Kim nije osjetljiv na mraz i raste po livadama, najviše planinskim, pašnjacima, utrinama, pored puteva. Droga potiče samo od gajene biljke, jer je ona čista i boljeg kvaliteta. Odgovaraju mu hladna, vlažna, sunčana ili polusjenovita mjesta, a od tipova zemljišta podnosi gotovo sve, od pješčanih do glinenih.
Specifičnost kima je da je urođen svim djelovima Evrope, ali ga ima čak i u Sibiru, Turskoj, Iranu, Indiji i Sjevernoj Africi. Međutim, kultivacija je ograničena na pojedine oblasti u Engleskoj, Holandiji, Finskoj, Rusiji, Norveškoj i Maroku. Holandija gaji i izvozi daleko veće količine kima od bilo koje druge zemlje.
